Sulejman veličanstveni???!!!

Možete li zamisliti da Nijemci naprave sapunicu i nazovu je serijom o povijesnim događajima. Glavni lik te serije bio bi Adolf Hitler. Nijemci bi ga mogli prikazati kao velikog i dobrodušnog čovjeka, predanog svojoj ideji i spremnog žrtvovati sebe samoga da bi ostvario svoje ideale. Zvuči malo nevjerojatno, zar ne? I nitko ne bi vjerovao, ili bar većina ljudi ne bi vjerovala da je on uistinu bio tako dobar i blag. Pa on je porobio cijelu Europu, ubijao ljude, opsjedao gradove, rješavao se zarobljenika po kratkom postupku...

Ali zato su Turci napravili seriju o sličnom liku, koji je porobio pola Europe, i više bi da mu se nisu, između ostaloga suprotstavili pripadnici malog naroda Hrvata, koji su ginuli, ali nisu dozvoli Sulejmanu da osvoji Beč, pa niti Hrvatsku. Slomio je zube na Hrvatima.

A sada ti isti blesavi Hrvati, bolje reći Hrvatice gutaju to smeće na isto takvoj televiziji(sic!), slineći za tim Sulejmanom Veličanstvenim!

A što da Srbi naprave isto takvu seriju o Draži Mihailoviću? Biste li i to gutali, dragi blesavi Hrvati?

A o Šešelju, Mladiću, Miloševiću? Što bi na to rekli oni kojima su ti isti poubijali cijele obitelji i uništili djedovinu? Vjerojatno bi, zajedno s vama uživali u ugodnim scenama tih povijesnih serija!

Oni koji nisu ništa naučili iz prošlosti, osuđeni su je ponoviti!

Pa vi i dalje uživajte u "povijesnoj seriji" o Sulejmanu "Veličanstvenom"!

Gay pride i "tolerancija"

Vrlo je neobično čuti izjave i ton izlaganja predstavnika raznih gay udruga (mislim da više niti oni sami ne znaju kako se sve zovu!!!) otome kako NE ŽELE prihvati bilo koju drugu trasu kretanja svoje parade, osim one koju oni zahtijevaju. Pitao bih ih zašto se, na primjer, ne žele šetati po savskom nasipu, ili po Maksimiru, ili možda po Sesvetskom Kraljevcu? Nije mi ovdje namjera bilo koga uvrijediti, nit predstavnike udruga, niti stanovnike ovih lokacija. Ove lokacije im ne odgovarju. Oni žele one "najatraktivnije" i najprometnije. I od njih, ni pod koju cijenu NE ŽELE (naglašavam!) odustati. Oni su jako dobro svjesni činjenice da će to provocirati većinu, odnosno nije bitan broj, već druge građane i potaknuti njihovu reakciju na to. To je ponašanje s predumišljajem, odnosno sa željom da "oni drugi" reagiraju. Po mogućnosti što glasnije i, ne daj Bože, krvavije. Jer, tada će se vidjeti zadrtost, konzervativizam, rigidnost, ognjištarstvo, autarkičnost, tupost, primitivnost i tko zna koje "vrline" "onih drugih". Novinari (B. Dežulović) tada, takve, nazivaju desničarskom stokom, gnjidama, katoličkim talibanima i klasnim neprijateljima. Sve same riječi koje odišu tolerancijom i razumijevanjem. I ove dvije crtice, zapravo, otkrivaju pozadinu ove "tolerancije", "poštivanja različitosti" i "demokratičnosti". To je demokracija tipa Vesne Pusić i Zrinke Vrabec koje su izuzetno tolerantne kada se sugovornik s njima slaže. Ali, ako ima mišljenje različito od njih, onda su spremne, onako demokratski i tolerantno, iščupati mu oči! Verbalno, naravno. Bar se tome nadam! To je postupak koji je u današnje vrijeme često prisutan u našim životima. Oni koji u rukama imaju moć, imaju i medije. Mediji, a pogotovo elektronički su izuzetno snažan alat za stvaranje i oblikovanje stavova i "proizvodnju pristanka" A i za vatru smo rekli da je dobar sluga, ali loš gospodar! Mediji nisu gospodari, ali oni koji u rukama imaju moć i medije žele uništiti vrijednosti na kojima se zasniva naše društvo i žele nas, silom, grubom i sirovom, sofisticiranom, prikrivenom i javnom, oblikovati prema svojim interesima. Kao što je to lijepo opisano u"Divnom novom svijetu" Aldousa Huxleya. Sličnih se tekstova može pronaći i kod Orwela, Chomskoga, ali i kod Dostojevskoga (Veliki inkvizitor u "Braći Karamazovima").
Ako je njihovim ciljevima probitačno ponašanje tipa "A", oni će veličati takvo ponašanje i demonizirati ponašanje tipa"B", potpuno zanemarujući činjenicu da je u drugom slučaju ponašanje tipa "B" divinizirano, a tipa "A" sotonizirano. I tako dalje i tako dalje u nedogled. Pročitajte "Deset strategija manipulacije stanovništvom" koje je Chomsky napisao, možete ih napisati u bilo koji internetski pretraživač i preuzeti ih, nisu opširno obrazložene, ali su vrlo prepoznatljive u našim svakidašnjim životima. A potražite i izdanja nakladnika "DETECTA", oni imaju dosta kvalitetnih tekstova o ovoj temi manipulacija ljudskim mišljenjima i željama!
No, da skratim! Kada bi, pripadnicima gay-udruga na srcu, uistinu, bila tolerancija i ljudska prava, njihovo ponašanje ne bi bilo isključivo, oni ne bi, namjerno provocirali reakcije većine pučanstva, kako bi ih iskoristili u promicanje svojih, a, nažalost, bez da to sami uočavaju, TUĐIH ciljeva. Ne shvaćaju da su samo alat u rukama onih koji žele ostvariti svoje ciljeve, a imaju moć, i da će ih, nakon što ih iskoriste do kraju, sažvakane ispljnuti i odbaciti. Jadnicima iz gay udruga tada će pri srcu i duši biti još teže, vratit će se u mrak i tamu koju su zazivali na sve neistomišljenike, i moliti, a ne zahtijevati, toleranciju koju nisu bili željni pružiti drugima. Tko se mača laća, od mača će i poginuti! Dragi pripadnici gay udruga (ovim "dragi" ne izražavam svoju sklonost tim udrugama, već ljubav prema svakom ljudskom biću), tolerancija ne znači prihvaćanje, od sviju, mojeg i samo mojeg mišljenja, već mukotrpno i trajno poštovanje svake ljudske osobe, sa svim njenim dobrim i lošim stranama, sa svim sličnostima meni, ali i različitostima od mene.
A svima koji se ne slažu s netolarencijom "tolerantnih" preporučam da u vrijeme njihove parade ne budu na ulici gdje prolazi "parada ponosa", već da budu u krugu svojih obitelji i razvijaju tople ljudske i tolerantne odnose, koje će njihova djeca, jednoga dana, biti u stanju prenositi i na druge.

P.S. O vlasti, koja ovako podržava samo svoje interese i gluho odbija svaki drugi stav, a pogotovo stav većine, bolje da šutim!!!

Zašto je Hrvatska u problemima?

Kada je, prije 20-tak godina, tijekom Domovinskog rata stvarana Republika Hrvatska, kao samostalna i slobodna država, okolnosti za njezino uspostavljanje i osamostaljivanje bile su, i pogodne i nepogodne. Pogodne, zato jer je, u međunarodnom okruženju, oslabljen čelični stisak socijalizma i mogli su se artikulairati pokušaji osamostaljivanja naroda i zemalja koje su stenjale pod čeličnom čizmom "bratstva i jedinstva".
Okolnosti su bile, i još uvijek su, štoviše, jače nego ikada, nepovoljne, jer su se sile koje su se protivile uspostavljanju slobodne i samostalne Hrvatske, a među koje prvenstveno stavljam Veliku Britaniju, Nizozemsku, pa čak i SAD, svojski trudile da to onemoguće. Naravno, uz pomoć velikih domoljuba kao što su Budimir Lončar, koji je, velikim dijelom zaslužan za uspostavljanje embarga na uvoz oružja u zemlje bivše Jugoslavije i njemu sličnima. Ima ih mnogo, ne treba ih nabrajati. Pogledajmo samo savjetnike bivšeg i sadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske, te premijera sve će nam biti jasno. Iz ovog suodnosa utjecaja izvlačim zaključak, s kojim se mnogi neće složiti, ali sam uvjeren da će biti veći broj onih koji su suglasni sa mnom, da je Hrvatska uspostavljena voljom Božjom, izravno Njegovom pomoći. Čime to opravdavam? Ona ne bi mogla nastati suprotno volji velesila i njihovoj silnoj borbi protiv toga, da je ovisilo samo o našoj aktivnosti. Tada je naša vjera, naše pouzdanje u Njega, a poticajna sumnja u nas same, koja preispituje i ispravlja naše pogrešne prosudbe, stavove i postupke, bila iskrena i jednodušna. No, dobro, gotovo jednodušna. Ovdje se krije i odgovor zašto smo danas u ovakvim problemima. Jednostavno zato jer smo se mi udaljili od Boga, On nam nije potreban, previše se pouzdajemo u sebe, ne ispravljamo svoje prosudbe, stavove i postupke prema Njegovoj volji. Udaljili smo se od Njega, ne On od nas. Sile koje su bile protiv Hrvatske kao samostalne države nisu promijenile svoje mišljenje i želje, promijenile su samo svoje postupke. A mi smo izgubili Oslonac i Orijentir, izgubili smo Svjetiljku koja je osvjetljavala put našoj nozi...
Bog nije dozvolio uspostavu Hrvatske kao slobodne i neovisne države, da bi je srušio za dvadesetak godina. On s njom ima neki plan. Taj plan, često, nije onakav kakvim ga mi smatramo, pa možda niti onakav kakvim ga ja, ovim postom, pokušavam nazrijeti.
Što nam je činiti. Odgovor se nameće sam od sebe. Treba se vratiti Bogu, osloniti se na Njega, ne na sebe. Treba, od pojedinca, preko obitelji, župnih zajednica, i cijelog društva osluškivati volju Božju. Treba se u svakom trenutku i na svakom mjestu, bilo to zgodno ili nezgodno, zalagati i svjedočiti svoju vjeru i svoje pouzdanje u Gospodina, pa makar nam to, naizgled, ne bilo u korist.
Hrvatska mora i treba biti ukorijenjena u Crkvu. Crkva je pisana velikim slovom, jer ne označava građevinu, ali niti crkvenu hijerarhiju, iako je i to važno. Hrvatska mora disati Kristovom ljubavi, biti spremna u svakom trenutku preispitati svoje postupke, i promijeniti ih, ako je to potrebo. Hrvatska mora cijeniti i poštovati svaki život, život svake pojedine ljudske osobe, od njezinog začeća do prirodne smrti, boriti se za interese svake od njih, jer se u svakoj od njih nalazi slika našeg Gospodina. I to je jedini način na koji nam je izići iz krize. Ne možemo služiti dvojici gospodara.
Borba između Dobra i Zla je davno riješena. Krist je umro i uskrsnuo, pobijedio je Smrt jednom zauvijek. To nije moguće promijeniti. Jedino je važno pitanje, na čiju ću se stranu ja, i Hrvatska, u ovoj borbi, prikloniti, Života ili Smrti?